otok korčula
otok korčula
OPĆENITO
Otok Korčula jedan je od najljepših i najvećih od tisuću otoka u Hrvatskoj. Cijeli otok ekološki je sačuvan botanički vrt u kojemu se čuje pjev ptica i glasanje cvrčaka, podsječajući nas tako na izgubljeni raj. Obale otoka oplemenjuje 195 djevičanskih očuvanih uvala i rtova, dok čitav Korčulanski arhipelag broji 48 otočića.
Bajkovita Korčula navodno je bila dom lijepe Kerkyre, junakinje grčke mitologije, po kojoj je otok i dobio ime, a dom joj je navodno odredio sam bog mora Posejdon.
I svjetski putnik Marco Polo na Korčuli je imao svoj dom. Krenite u šetnju Korčulom i upoznajte povijesnu baštinu koja se može vidjeti uživo, u poznatoj viteškoj igri zvanoj moreška, gdje se vitezovi u crnim i crvenim kostimima bore za naklonost dame. Vjerovat ćete da je putovanje kroz vrijeme moguće.
LOKALITET

Otok Korčula jedan je od najvećih i najnastanjenijih otoka Dalmacije, mediteranske regije smještene u Jadranskom moru. Najjužniji je od jadranskih srednjedalmatinskih otoka, a kao i cijela regija dio je državnog teritorija Republike Hrvatske. Ima površinu od 276 km četvornih, dug je 46,8 km, s najširim dijelom od 7,8 km. Istočna strana otoka udaljena je od kopna i poluotoka Pelješca samo 1270 m, dok zapadna strana zadire duboko u jadransku pučinu. Uz njegove obale nalazi se i 50 manjih otočića. Otok Korčula dobro je razveden nizom zaljeva i uvala. Sjeverna mu je obala razmjerno niska, lako pristupacna te ima nekoliko prirodnih od juga i istocnjaka zašticenih luka: Korčula, Banja, Racišce, Vrbovica, Babina, Prigradica. Južna obala je razvedenija, ali mjestimice strma: tu su ponegdje stijene visoke i do 30 m nad morem, ima dosta sidrišta i uvala zaklonjenih od bure ali izloženih jugu: Zavalatica, Rasohatica, Orlanduša, Pavja Luka, Pupnatska luka, Prižba, Gršcica i dr., Brna je zaklonjena i od juga. Najveca, najbolje zašticena uvala je Vela Luka na krajnjem zapadnom dijelu otoka.
BILJNI I ŽIVOTINJSKI SVJET

Korčula je jedan od najšumovitijhi hrvatskih otoka. Pod šumom se nalazi 61% ukupne površine. Ostatakpovršine čine obrađene površine pod maslinama,vinogradima i drugim kulturama. Brodogradilišna tradicijai ovisnost o drvu, te izostanak većeg uzgoja stoke,spasili su korčulansku šumu. Danas je šuma izgubila skoro svaku važnost za svoje gospodare,nestaju stotine kilometara šumskih puteva i druge prirodne požarne barijere, pak su ljetni šumski požari sada najveća opasnost za korčulansku šumu.
Korčulanska visoka šuma najviše se sastoji odalepskog bora (pinus halepensis mill.), primorskog bora (pinus maritima), crnog bora (pinus nigra), pina(pinus pinea l.), te zimzelenog primorskog hrasta"česvine" (quercus illex l.). Uz ova se stabla jošnalazi divlja maslina (olea oleaster fiori), crni jasen (fraxinus ornus l.), igličasta smrika (juniperusoxycedrus l.) i dr. Uz naselja i putove mogu se pronaći stabla čempresa (cypressus sempervirens l.).Veliki dio površine pokriven je nižim raslinjem (makija)
Uz grmove česvine u makiji su najviše zastupljeni: planika (arbutus unedo l.), mirta (myrtus communisl.), zelenika (phillyrea latifolia l.), lemprika (viburnustinus l.), vrijes (erica arborea l.) i druge vrste.Svojim bijelim cvijetom i slatkim crvenim plodom u makiji se ističe planika Veliku vrijednost imaju ljekovito i aromatično bilje: kadulja, mažurana, ružmarin, ruta, , metvica,mravinac. Mnoge se od samoniklih biljaka poput žutinice beru, kuhaju i jedu začinjene s maslinovim uljem. U novije doba na Korčuli nalazimo mnoga ukrasna stabla, grmove i cvijeće kao što su tamarisi, oleanderi, bugenvilija, agave,palme, kaktusi i dr.
Posebno bogatstvo životinjskoga svijeta čine kukci-kornjaši, gmazovi i ptice. Od gmazova posebno je zanimljiva najveća europska zmija -zakonom zastićeni neotrovni četveroprugi kravosasili "kravosica" koji naraste do 3 metra dužine. Ptice su brojne i gost može uživati u njihovome pjevu - od kosa do slavuja - i letu nad gustim šumama i bogatim poljima. U borovim šumama žive i ogromne sove-ušare, a od grabljivica su česti jastrebovi i sokolovi.Galebi su neizostavni dio korčulanskog krajolika, a na otok u doba seoba slijeću i velika jata ptica-selica. Od sisavaca, uz mungose, kune, lasice i zeca, posebno je zanimljiv čagalj - posljednja europska životinja tog roda (canis aureus). Od radnih se životinja na otoku koriste magarci i mazge, a poradi mlijeka i mesa drže se koze i manji broj ovaca. Svako seosko domaćinstvo uzgaja još i manji broj svinja.
More oko Korčule bogato je ribom, a gostima suposebno dragi susreti s dupinima. 1994. godine u "škojima" je poslije više desetljećaviđena sredozemnamedvjedica (monachus albiventer).
STANOVNIŠTVO

Na otoku Korčuli žive 17038 stanovnika. Povijesno i kulturno središte je grad Korčula (3232 stanovnika). Ostala su se velika naselja - Blato(4093), Smokvica (1175), Čara (763), Pupnat (461), Žrnovo (1267) zbog razloga sigurnosti, obrane i bavljenja poljodjelstvom nalazila u unutrašnjosti otoka. U novije vrijeme su se razvila obalna mjesta Vela Luka (4464) i Račišće (446), te naraslo staro selo Lumbarda (1102) na istočnoj obali otoka. U najnovije vrijeme su izgrađena i vikend naselja, tako da Blato ima obalna mjesta Prigradicu i Prižbu, Smokvica ima Brnu, Čara ima Zavalaticu, Pupnat ima Kneža, a Žrnovo ima Banju.
Danas je otok podijeljen na 4 upravne jedinice i to: općina Vela Luka, općina Blato, općina Smokvica i grad Korčula . Ove općine su sastavni dio Županije dubrovačko-neretvanske koja je najjužnija hrvatska županija.
Otok je bio naseljen već u prapovijesno vrijeme, a u antičko vrijeme otok nastanjuju Iliri. U to vrijeme nastaju i prve grčke kolonije na otoku. Slaveni -hrvatsko pleme Neretljani- naseljavaju otok već od 8. stoljeća i istiskuju romansko stanovništvo.
Današnji stanovnici govore hrvatskim jezikom. Između sebe Korčulani govore vrlo zanimljiv i melodiozan dijalekt:južnočakavski hrvatski izmiješan s ostacima grčkog, romanskog i mletačkog jezika. Ovi ljudi još uvijek žive u skladu sa prirodom koja primar opstanka na ovim prostorima.
Relativno velika naseljenost Korčule (62 stanovnika po jednom četvornome kilometru - najveća gustoća među hrvatskim otocima) tumači se vrlo razvijenim gospodarstvom. Sačuvane su tradicionalne gospodarske grane; razvio se je turizam i tako je krajem 20. stoljeća zaustavljeno iseljavanje s otoka. Za svoje se zanate Korčulani školuju na otoku: pored mreže modernih osmogodišnjih osnovnih škola postoje i razne srednje škole u Korčuli, Blatu i Veloj Luci (gimnazije, tehničke i zanatske škole). Na otoku nema nepismenih osoba, a najveći dio otočana razumije i govori mnoge strane jezike.
Tradicionalna su zanimanja brodogradnja, vinogradarstvo, maslinarstvo, ribarstvo, pomorstvo. Na žalost izgubljeno kamenoklesarstvo kojim se danas bavi tek 50-tak Korčulana, te šumarstvo i obrada drva.
POVJEST
U 6. stoljeću prije Krista otok su naselili Grci,u području sadašnje Vele Luke, prozvavši ga Corcvra Melaina (crna). Nešto kasnije na drugom kraju otoka, području današnje Lumbarde dolaze Grci s otoka Visa (Isse) te osnivajući značajnu naseobinu o kojoj govori natpis PSEFIZMA (3 st. Prije krista) a koja je pronađena krajem 19. stoljeća. U Lumbardi su ujedno pronađeni grčki grobovi istog vremena s prilozima gnathia vaza.
U 1. st. poslije Krista otok su kao i cijelu Dalmaciju osvojili Rimljani nazvavši je Ilirikom. U 7. stoljeću do obale Jadrana prodiru Slaveni - Hrvati i uskoro osnivaju vlastitu državu( kneževina), a od 925. godine krunidbom prvog kralja Tomislava postaje kraljevina. U okvirima te države bila je i Korčula.
Bježeći pred nadiranjem Slavena iz Salone romansko stanovništvo došlo je na otoke Hvar, Brač, i Korčulu, a nakon smirivanja prilika većina se vratila u stara prebivališta, dok su se ostali asimilirali s doseljenicima. Godine 1000. mletački dužd Petar II. Orseolo zauzima dalmatinske otoke i gradove, pa tada pod vlast Venecije dolazi i Korčula. Upravo ovdje na obližnjem otočiću Majsanu utaborio se dužd vodeći pohod prema Korčuli i Lastovu koji mu pružiše otpor, ali bivaju uskoro pokoreni.
Nakon toga uprava nad Korčulom se često mijenja: Veneciju smjenjuju zahumski knezovi, hrvatsko-ugarski kraljevi,zatim ponovno Venecija, od 1413-1420. Dubrovačka Republika. Zatim od 1420. do 1797. godine Venecija. Kad je Napoleon srušio Venecijansku Republiku Dalmaciju je na kraće vrijeme zauzela Austrija, ali ubrzo dolaze Francuzi.
U razdoblju od 1804. do 1805. godine Korčula je promijenila gospodare: Francuze i Ruse, a od 1807-godine do 1813. godine vladaju Francuzi, potom Englezi do 1815. godine kad je na Bečkom kongresu odlučeno o novim granicama europskih država. Dalmacija dolazi pod austrijsku upravu i ostaje do kraja I. svjetskog rata (1918. godine), ali tek 1921. godine pripojena je novostvorenoj državi Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca, koja potom dobiva ime Jugoslavija.
Nakon višestranačkih izbora 1990. godine na referendumu se stanovništvo Hrvatske izjasnilo za izlazak iz Jugoslavije i proglašena je samostalna država Republika Hrvatska.
KULTURNE SVETKOVINE I OBIČAJI
Prembda se način života i rada otočnog stanovništva temeljito promjenio tijekom vremena, još su uvijek sačuvani mnogi stari občaji . Nekada je većina ovdašnjega stanovništva živjela po selima. Njihova je odjeća bila slčna,svakodnevno se nosila jednostavna odjeća tamnih boja, o svetkovinama se odijevalo bolje ruho bogatijeg kroja i ukrasa. Takva je nošnja sačuvana u većini otočnih mjesta uglavnom u kulturno-umjetnčkim (folklornim) društvima koja njeguju narodne obiečaje, pjesmu i ples. Uz proslave mjesnog sveca zaštitnika bile su vezane starodrevne narodne igre i običaji:Tako je u Blatu se na sv. Vincencu 28.04 izvodila Kumpanija, u Korčuli na sv. Teodora 29.07 Moreška, a u Žrnovu u zaseoku Postrana na sv.Roka 16.08. Moštra. Sada se te igre izvode tijekom ljeta u razlčitim prigodama, pa i tjedno za goste. U gradu Korčuli sačuvan je niz tradicija i svetkovanja najviše vezanih uz vjerske blagdane. Treba spomenuti slikovite procesije koje se održavaju višekratno tijekom godine, a najveća je na Veliki petak. Ona se odvija podvečer oko starog grada, a u njoj sudjeluje i do 400 članova mjesnih bratovština. Tijekom Velikog tjedna obavljaju se i drugi obredi uz pjevanje prastarih srednjevjekovnih napjeva.U svim mjestima otoka uobičajene su karnevalske pokladne priredbe (razdoblje od sredine sijčnja do srijede Pepelnice koja prema crkvenom kalendaru) Tada se na Korčuli tjedno održava ples pod maskama - Maškare. Vrhunac je pokladni utorak, kad se sudi Krnovalu jer je kriv za nezgode koje su se tijekom godine zbile u mjestu. Sve završava kažnjavanjem i spaljivanje krivca i općim.Dalmatinske klape također su sastavni i bogati dio kulturne baštine ovog otoka. Većina običaja i danas živi na otoku kao dio lokalnog života, ali ih također čuvaju i brižno njeguju kulturno-umjetnička društva koja djeluju na svim mjestima .i održavaju priredbe nekoliko puta tijekom godine, najviše ljeti za brojne posjetitelje.Viteški ples- Moreška, Prvi podaci o izvođenju mačevalaekog plesa Moreška u Korčuli iz 17.-18. stoljeaa. To nije autentični lokalni folklor već je prenesen iz susjednih mediteranskih zemalja a prikazivan je kao simbolčena borba kršćana i muslimana: na Korzici, Siciliji, u Španjolskoj i dr. Ples izvode dvije skupine mladića (moreškanata) - Bijeli odjeveni u crvena i Crni u crna odijela. Predvode ih Kraljevi, a bore se za djevojku Bulu, zaručnicu Bijelog kralja, koju je oteo crni Moro. U uvodnom dijelu je stari dramski tekst-dijelog kraljeva i Bule koja odbija Mora, nakon čega se sukobljavaju njihove vojske. Bijeli pobjede, Bula je vraćena Bijelom kralju. Ples uz pratnju puhačkog orkestra odvija se u sedam različitih figura, pri čemu se tempo ubrzava, a udarci mačeva su sve žešći. Kumpanija - Ovaj stari viteški ples s dugim mačevima udomaćen je i najviše se izvodi u Blatu, no i drugm mjestima (otoka s malim razlikama): Smokvica, Čara,Vela Luka i Pupnatu. Praćen je dijalozima, svirkom u mišnice i bubanj. Plesači muškarci odjeveni su u stare, bogate nošnje, a izvode 18 plesnih figura. To je prikaz borbe između neprijatlja koje izvodi Serdar i domaće vojske predvođene Kapitanom. Posebno je slikovito izvijanje do tri metra duge zastave što plešući izvodi Alfir. Na kraju se priključuju djevojke u starim nošnjama i zajedno s Kumpanjolima plešu tanac.
|
|